Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je novu odluku kojom se proširuje sistem administrativne kontrole cijena i određuje najviši nivo maloprodajnih cijena za ukupno 100 proizvoda u trgovinama širom Federacije BiH.
Prema odluci, trgovci su obavezni da za određene kategorije proizvoda primjenjuju unaprijed definisane maksimalne cijene, uz obavezu posebnog označavanja artikala i provođenja mjere u svim prodajnim objektima. Za nadzor nad provođenjem odluke zadužene su tržišne inspekcije.
Vlada kao cilj mjere navodi zaštitu životnog standarda građana, ublažavanje posljedica inflacije i osiguravanje pristupačnosti osnovnih životnih namirnica, posebno domaćinstvima s nižim prihodima.
Međutim, iako je namjera zaštite potrošača legitimna, način na koji se ona provodi otvara ozbiljna pitanja o ulozi države na tržištu.
Suština tržišne ekonomije jeste da cijene nastaju kroz odnos ponude i potražnje. Kada država administrativnom odlukom određuje maksimalne cijene proizvoda, ona privremeno suspenduje taj mehanizam i zamjenjuje ga političkom odlukom.
Takve mjere mogu kratkoročno stvoriti utisak nižih cijena, ali često ne uklanjaju uzroke problema. Inflacija se ne javlja zato što su trgovci preko noći odlučili povećati cijene, nego kao posljedica šireg ekonomskog okruženja, troškova proizvodnje, poreznog opterećenja, monetarne politike i poremećaja na tržištu.
Iskustva brojnih zemalja pokazuju da administrativno ograničavanje cijena često dovodi do neželjenih posljedica. Trgovci mogu smanjivati ponudu određenih proizvoda, povećavati cijene drugih artikala kako bi nadoknadili gubitke ili odustajati od pojedinih proizvoda čija prodaja više nije ekonomski isplativa, što dovodi do nestašice.
Posebno je problematično što se ovakve mjere predstavljaju kao dugoročno rješenje inflacije, iako one uglavnom djeluju na posljedice, a ne na uzroke problema.
Umjesto administrativnog određivanja cijena, slobodarska ekonomska politika fokusirala bi se na povećanje konkurencije među trgovcima, smanjenje fiskalnih opterećenja, uklanjanje regulatornih prepreka i jačanje tržišnih mehanizama koji prirodno vrše pritisak na cijene.
To ne znači da država nema nikakvu ulogu u zaštiti najugroženijih građana. Naprotiv, pomoć socijalno ugroženim kategorijama može se ostvarivati kroz ciljane socijalne programe, novčane transfere ili poreske olakšice, bez direktnog određivanja cijena na tržištu.
Nova odluka Vlade FBiH stoga predstavlja još jedan primjer pokušaja rješavanja ekonomskih problema administrativnim intervencijama umjesto jačanjem tržišnih mehanizama.
Ocjena: NESLOBODARSKI
Odluka podrazumijeva direktnu državnu kontrolu cijena i ograničavanje slobodnog formiranja cijena na tržištu. Iako je cilj zaštita potrošača i ublažavanje inflacije, metoda koja se koristi predstavlja intervenciju države u tržišne odnose i zamjenu tržišnih mehanizama administrativnim određivanjem cijena.