Pitanje odnosa države i religije u Bosni i Hercegovini nikada nije bilo do kraja razriješeno. Iako se ustavno definišemo kao sekularno društvo, u praksi se granica između javnih institucija i vjerskih zajednica često pomjera - uglavnom tiho, parcijalno i bez ozbiljne javne rasprave. Obrazovni sistem pritom je jedno od najosjetljivijih polja, jer se u njemu ne oblikuju samo znanja, nego i vrijednosti budućih generacija.
U Kantonu Sarajevo ta se granica posljednjih godina sve češće testira. Od širenja utjecaja vjeronauke u školama, preko simboličkih i sadržajnih ustupaka religiji, do pokušaja da se vjerske potrebe tretiraju kao obaveza javnih institucija, obrazovanje se postepeno pretvara u poligon ideoloških eksperimenata. Najnoviji primjer tog trenda dolazi iz skupštinskih klupa.
Zastupnik SDA u Skupštini Kantona Sarajevo Faruk Selmanović podnio je inicijativu kojom traži da Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS svim školama dostavi „jasne i precizne upute“ kako postupati u slučajevima kada učenici žele ispovijedati svoju vjeru, s posebnim naglaskom na omogućavanje izlaska iz škole radi obavljanja džuma-namaza. Selmanović se pritom poziva na „temeljna ljudska prava“ zagarantovana Ustavom BiH i Kantona Sarajevo, tvrdeći da učenicima mora biti omogućeno ono što im, kako navodi, „pripada po zakonu“.
Problem s ovom inicijativom nije u slobodi vjere - ona je neupitna i zagarantovana - već u načinu na koji se to pravo pokušava ostvariti. Javna škola je sekularna institucija sa obaveznim nastavnim procesom. Sloboda vjere znači pravo pojedinca da vjeru prakticira bez prisile države, ali ne i obavezu države da reorganizuje školski sistem prema terminima i pravilima vjerskih obreda. Džuma-namaz je kolektivni vjerski obred koji se obavlja u tačno određenom terminu i kao takav je nespojiv s obaveznom nastavom.
Omogućavanje sistemskog izlaska učenika s nastave zbog vjerskog obreda dovodi u pitanje jednakost učenika, neutralnost škole i autoritet obrazovnog sistema. Također, otvara niz praktičnih i principijelnih pitanja: šta s drugim vjerskim obredima, drugim konfesijama, djecom koja ne pripadaju nijednoj religiji ili roditeljima koji ne žele da javna škola postane prostor institucionalne religijske prakse?
Posebno zabrinjava činjenica da se ova inicijativa pojavljuje u političkom kontekstu u kojem je Ministarstvo obrazovanja KS već ranije pokazivalo spremnost da obrazovni sistem prilagođava vjerskim zahtjevima, čime se stvara realna bojazan da ovakvi prijedlozi ne ostanu na nivou simbolike, nego da prerastu u praksu.
Ocjena Slobodomjera: NESLOBODARSKI
Slobodomjer ovu inicijativu ocjenjuje kao neslobodarsku, jer predstavlja pokušaj institucionalnog nametanja vjerskih normi unutar javnog, obaveznog i sekularnog obrazovanja. Riječ je o politici koja ne štiti individualnu slobodu, već briše granicu između države i religije i uvodi presedan koji dugoročno potkopava liberalne i sekularne temelje društva.